Ljubmir, pripovijest pastijerska 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 15 | Nivo: Filozofski Fakultet

Sadržaj
1.Uvod.......................................................................................3
2.Dinko Zlatarić: Životopis i književni opus.............................4
3. «Ljubmir» - sadržaj.................................................................7
4.O djelu i njegovim značajkama...............................................11
5. Žanrovsko određenje djela.....................................................13
6.Zaključak................................................................................14
7.Literatura.................................................................................15
1.Uvod
Dominko (Dinko) Zlatarić bio je najbolji dubrovački prevoditelj 16. stoljeća i pjesnik koji je novim temama, i originalnošću u obradi starih, najavljivao dolazak nove književne epohe.
Središnji dio njegova opusa temelji na prijevodima, djelima koja je prevodio s tri, njemu poznata, strana jezika: grčkog, latinskog i talijanskog, te ih objavio tiskom.
U seminaru ćemo promatrati jedan njegov prijevod, sa različitih gledišta: žanrovskog, sadržajnog, tematskog, ali isto tako napomenuti neke značajke, npr. pastoralnost, po kojima je to djelo posebno i značajno za hrvatsku književnost renesanse. Nitko nije bio pozvaniji od Zlatarića da prevede Tassovu pastoralu. On se svojom gipkom dikcijom u cjelini prilagodio raskošnom lirskom tonu izvornika i dao svom «Ljubmiru» naslov nesumnjivo najuspjelijeg pripjeva u starijoj hrvatskoj književnosti. Koliko je njegova pastorala odjeknula u hrvatskoj književnosti vidi se po prijevodu Savka Gučetića koji ju je još jednom preveo, ali je u svojoj «Raklici» iznevjerio jedinstveni ton izvornika. (Kombol, 1961: 191,192)
2. Dinko Zlatarić
Dinko (Dominko) Zlatarić rodio se u Dubrovniku, 1558. godine kao član vrlo ugledne i bogate porodice pučana, koja je kasnije, nakon velikog potresa 1667 uvrštena u dubrovačko plemstvo (jer je broj vlastele povodom katastrofe silno pao). Roditelji su mu bili Šimun Zlatarić i Frana Kladurobović. Imao je brata Mihu, koji je bio časnik u vojsci Jurja Zrinskoga, Cvijeta, Nikolu, te sestru Katu. Bio je nejako dijete, kada mu je prerana smrt uzela majku, te brigu o njemu preuzima baka Kata.
Stekavši osnovno obrazovanje, pošto je kao pučanin dobio stipendiju od 30 zlatnih škuda koja se obično davala dubrovačkim mladićima, pošao je na studij u Padovu gdje je učio filozofiju i medicinu. Na sveučilištu u Padovi postojala su dva odsjeka: prvi pravni «iuristarum», a drugi « artistarum» koji je obuhvaćao ostale discipline, poput filozofije i medicine. Zlatarić je zaista stekao solidno obrazovanje, što nam pokazuje i njegov književni rad, te vrlo dobro poznavanje talijanskog, grčkog i latinskog jezika, a potvrđuje i izbor za rektora na Padovanskom sveučilištu, koji pretpostavljamo, nije došao slučajno. Dužnosti, privilegije, počasti padovanskih rektora dobro su poznate. Za rektora i jednog i drugog odsjeka obično su se birale «odlične osobe, plemenita roda učene i bogate.» (Franičević, 1983: 653, 654)

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]